MLADEN PANTIĆ: Tek sa četrnaest godina sam počeo da treniram košarku, ali nisam ni sanjao da će moja igračka karijera ovoliko trajati
Panta penzioner izražava veliku zahvalnost klubu u kome je okončao karijeru, Čačanima, prijateljima, dobrim ljudima, saigračima, i ne zaboravlja da pomene veličine koji više nisu sa nama, a sa kojima je sarađivao, Miloja, Acu Petrovića, Boška Đokića i Miodraga Baletića!

Utakmica, 30. kola KLS lige, Čačak 94 – Dinamik zauvek će ostati u sećanju košarkašu Mladenu Pantiću. Popularni i sjajni Panta upravo je na toj utakmici okončao igračku karijeru dugu preko dve decenije. Rođen, poslednjeg dana jula 1982. godine, u svojoj 42 godini života, rešio je da ode u igračku penziju. Karijera, tokom koje je igrao za oko 30 klubova, zaslužuje jedan skromni intervju.
Da li je Vaš prvi sport bila košarka?
„Da, pre toga nisam ništa drugo trenirao, ali moram priznati da sam kasno počeo da treniram, tek sa četrnaest godina. Za to vreme možda i nije bilo kasno jer smo vreme provodili napolju, za razliku od današnjih klinaca“, kreće sa pričom Panta.
Realno, niste mogli da sanjate da će igračka karijera ovoliko trajati?
„To nisam. I evo jedne zanimljivosti. Posle FMP – a otišao sam u ALBU. U Berlinu sam bio cimer sa Patrikom Femerlingom koji je tada imao oko 32, 33 godine. Sećam se da je iz kreveta ustajao po deset minuta, od bolova i svega ostalog. Tada sam imao, mislim, 25 godina, i pomislio sam da se šali. Pitao sam ga, Patrik, koliko imaš godina? Kazao je 32 i ja kao računam, za sebe. Dakle, još sedam, osam godina, i tu je kraj mojoj igračkoj karijeri. Na sreću, prevario sam se, da kucnem u drvo, produžio sam košarkaški staž. I danas kad ustajem iz kreveta, ništa me ne boli“.
Šta je tajna za 24 igračke sezone?
„Vodio sam računa o svom telu. Šta ću da pojedem, šta ću da radim tokom pauza, između sezona…Bio sam blagosloven jer nikada nisam imao problem sa kilažom, nikada se tokom leta nisam popravio, ovu kilažu imao sam sa 18, 19 godina. Nakon treninga sam se dobro istezao, vodio računa šta pojedem, a genetika je bila ključna“.
Vaš klub sa najzvučnijim imenom?
„Pa, realno ALBA Berlin, ali dok sam stasavao dobre rezultate beležio je FMP. Sa Panterima sam proveo deset godina, moja generacija je osvajala titule, dva puta Kup Radivoja Koraća, dva puta regionalnu ligu. I sa reprezentacijom sam osvojio jednu Univerzijadu“.
A Vaši najpoznatiji saigrači odnosno treneri?
„Kintel Vuds koji je dva puta bio MVP Evrolige. Imao sam čast da sa njim igram u Ukrajini. Ne smem da zaboravim Bokija Popovića, Miloša Teodosića, Duška Savanovića, Aleksandra Rašića, Branka Jorovića, Branka Cvetkovića, Mikana Grušanovića i večitog Dekija Milojevića. Od trenera Priftis koji je vodio Uniks, PAO, pa upokojeni Aca Petrović, Boško Đokić i Miodrag Baletić. Uz Dragana Vaščanina i trenera Baletića sam najviše napredovao“.
Često ste menjali klubove?
„Jeste, ali mahom zbog finansija. Baš se dešavalo da mi klubovi ne izmiruju obaveze, a trebalo je živeti…“.
Još dok su aktivni igrači sportisti razmišljaju čime će se baviti nakon karijere?
„Zbog toga sam i igrao ovoliko, nisam mogao da smislim šta dalje, aha, ha, ha…“, šali se Pantić.
Jednu od poslednjih utakmica, sticajem okolnosti, ste vodili Čačak 94. Da li je to neki znak, možda Božji?
„Uf, da ne pričam mnogo, videćemo da li će trenerski poziv biti moj posao. U svakom slučaju nadam se da ću ostati u košarci. Iskreno, jedino kako bi trebalo da radim, znam da radim u košarci“.
U Čačku 94 završili ste karijeru?
„Sjajan klub, iz grada košarke, gde živim. U Čačku sam stekao puno prijatelja i upoznao mnogo dobrih ljudi. Drago mi je što sam sa saigračima, trenerima, rukovodstvom bio deo kluba u najuspešnijim godinama KK Čačak 94. Teško da je ko pomislio da će Čačak 94 doći na ovaj košarkaški nivo“.
Poznajući Vas, vaš odmor neće trajati dugo?
„I sam tako mislim. Neću moći bez treninga, teretane, trčanja…Ne mogu miran, ušlo je to u krv. Bude lepo, dva, tri dana, pa me uhvati želja da treniram. I dok sam trenirao vodio sam decu u vrtić, naravno, porodica je na prvom mestu, videćemo“.
Ako se okrenemo aktuelnim dešavanjima u Evroligi, ABA ligi, KLS – u, šta očekujete?
„Glavni favoriti, u Evroligi, su Real, Barselona, ali jedna utakmica odlučuje. I ako imaš najbolji tim ne znači da ćeš nešto osvojiti. Dopada mi se kako igra Armani, Panatinaikos je na početku sezone bio slab, ali podigli su formu…Nije zahvalno prognozirati. Kada je ABA liga u pitanju, malo mi je smešno da se tokom takmičenja menjaju pravila. Superliga je obesmišljena, a dva kola pre kraja KLS – a se donose odluke ko od klubova igra dalje. Malo je konfuzno“.
Kako Vam se čine timovi iz KLS – a?
„Najjači utisak mi je ostavila Vojvodina. Puno poena iz tranzicije, 12 dobrih igrača, menjaju konstantno i ekipe fizički ne mogu da odgovore. Razlika između centara i bekova je pet, šest centimetara, visoki, a mobilni. Spartak ima sjajan roster, a često pomislim da nekada nije dobro imati toliko odličnih igrača. Ipak, trener Jovanović je sve uklopio. Ako moram da kažem, zbog Čačanina Vlada, navijam za Spartak iz Subotice“.
Hvala Vam za razgovor, uživajte u igračkoj penziji, ovih pet, šest dana jer verujem da nećete moći da duže mirujete?
„Da, da…možete se javiti kod kolege Lejče. Duško je otvorio mogućnost opklade da ću igrati i naredne sezone. Međutim, hvala KK Čačak 94 jer su broj 18 povukli iz upotrebe“, zaključuje razgovor Mladen Pantić.
Hvala Vam Panto!
Đurđe Mečanin
Foto: KK Čačak 94/Lejča