Društvo

Osobe sa invaliditetom medju najdiskriminisanijim gradjanima u Srbiji

985pregleda

Raznovrsnost i brojnost problema sa kojima se svakodnevno suočavaju osobe sa invaliditetom svrstavaju ih u jednu od najugroženijih grupa stanovništva u svim aspektima društvenog života. Veliki broj osoba sa invaliditetom je siromašan ili u riziku od siromaštva, teško dolaze do zaposlenja, nemaju odgovarajuće obrazovanje ili imaju potrebu za uslugama u zajednici koje se ne organizuju i ne sprovode dosledno i na istom nivou u svim jedinicama lokalne samouprave. Pandemija izazvana virusom COVID-19 produbila je neke od već postojećih problema, pre svega obezbeđenje pristupa redovnim zdravstvenim uslugama, terapijama, pregledima i psihološkoj podršci, ali i praćenju nastave u on-line sistemu, rekla je poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, za Kablarnet.

Uobičajne stvari o kojima većina i ne razmišlja, osobama sa invaliditetom su često nepremostiva prepreka. Problem fizičke (ne)pristupačnosti tj. postojanje fizičkih barijera za neometano kretenje osoba sa invaliditetom je često u osnovi drugih problema, kao što su neadekvatna zdravstvena zaštita, nemogućnost direktnog i samostalnog komuniciranja sa lekarom, nedovoljna inkluzija dece sa invaliditetom u obrazovni sistem, pa sve do neravnopravnog položaja na tržištu rada“, izjavila je Brankica Janković.

Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti

Položaj  dece sa invaliditetom, kao i one u institucionalnom smeštaju je obeležen brojnim problemima koji ih često vode u socijalnu isključenost i diskriminaciju.

“Istraživanje “Položaj dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom” pokazuje da je 45% ispitanih roditelja navelo da su oni ili njihova deca doživeli neku vrstu vređanja, omalovažavanja ili uznemiravanja zbog smetnji u razvoju deteta. Dodatno, 29% dece najčešće sa telesnim smetnjama, je doživelo odbijanje prilikom pokušaja korišćenja javnih usluga. Ipak, deca sa invaliditetom najviše problema imaju u obrazovnom sistemu sa kojim su najviše u kontaktu. Budući da postoje različiti oblici invaliditeta, tipovi podrške koji su potrebni deci su veoma različiti i često je potreban krajnje senzibilisan i individualan pristup. Zbog toga je deci sa invalidtitetom i smetnjama u razvoju, kao i njihovim porodicama, potrebno obezbediti sveobuhvatnu i fleksibilnu podršku kako bi učestvovala u društvu ravnopravno sa drugom decom“, istakla je Janković.
Praksa pokazuje da je Povereniku podnet nešto manji broj pritužbi nego ranijih godina kada su se  u većoj meri obraćale organizacije osoba sa invaliditetom, rekla je Brankica Janković i dodala da to nažalost ne znači da je diskriminacije manje, već je to posledica zdravstvene krize usled koje je rad organizacijama civilnog društva bio otežan.

Foto: Kablarnet

“Najviše pritužbi zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta tokom prošle godine je podneto u oblasti rada i zapošljavanja,  zatim u pružanju javnih usluga ili pri korišćenju objekata i javnih površina. Slede pritužbe u oblasti obrazovanja i stručnog osposobljavanja. Protekla godina je potvrdila da je jedan od najvećih problema sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju problem zapošljavanja, održanja zaposlenja ili napredovanja u karijeri“, rekla je ona.

Tokom prošle godine svim jedinicama lokalne samouprave upućene su preporuke mera za preduzimanje neophodnih aktivnosti kojima će se obezbediti uspostavljanje i pružanje usluge ličnog pratioca deci kojoj je ova usluga neophodna. Iako se broj jedinica lokalne samouprave koje obezbeđuju uslugu lični pratilac deteta iz godine u godinu povećava, još uvek ima i onih koje nisu uspostavile pružanje ove usluge, kaže poverenica za zaštitu ravnopravnosti.

Takođe, uslugu u jednom broju jedinica lokalne samouprave pružaju nelicencirane organizacije, što stvara rizik da lični pratioci nisu prošli potrebne akreditovane programe obuka i dovodi u pitanje kvalitet pružanja ove usluge. Ukazali smo da bi blagovremeno donošenje mišljenja interresorne komisije i bolja koordinacija sa jedinicom lokalne samouprave doprinela efikasnijem razvoju ove usluge, u skladu sa potrebama dece na čitavoj teritoriji Srbije“, istakla je ona.

Poboljšanje kvaliteta života i položaja osoba sa invaliditetom i njihovih porodica je gotovo nemoguće bez aktivne uloge lokalnih samouprava. Zajednice u kojima  žive su prve koje treba da preveniraju socijalnu isključenost svojih sugradjana i da uz pomoć države kreiraju adekvatne vidove podrške od njihovog najranijeg uzrasta, rekla je poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković.

Iz serijala “I MI SMO TU”, u okviru konkursa za sufinansiranje projekata za ostvarivanje interesa u oblasti javnog informisanja Grada Čačka.

3 Comments

  1. Da li moze neki intervju za osobu sa invaliditetom koja je dobila otkaz , u vreme bolovanja , tj poslodavac je mislio da tako može
    A razlog otkaza je mnogo bolovanja , još imam i dete predškolskog uzrasta

  2. Ja sve to mogu i javno da kažem
    Dokle ide vezu razliku i naša diskriminacija
    Još ako imate decu vaše šanse su premale da preživite u ovom društvu
    Radiću i subotom reče mi , koju neće da mi plati samo sa se vratim s bolovanja, zapreti mi…

Odgovorite Marija Radivojevic Cancel reply