Humanitarni radSport

PET na PET – Igor Kolaković: Svi imamo odgovornost za podizanje svijesti u društvu o značaju humanitarnog rada, radi tuđih, a i svojih potreba, koje se ogleda u nemjerljivom osjećaju  da ste pomogli nekom

Srpski selektor trenutno planira i priprema predstojeće reprezentativne sezone, prati utakmic, svih prvenstava, gdje se takmiče kandidati za reprezentaciju, prati njihovu formu, zdravlje i učinak u klubovima u kojima igraju!

468pregleda

Naš selektor Igor Kolaković je čuveni odbojkaš, crnogorski trener koji je najveće uspehe imao kao selektor odbojkaške reprezentacije Srbije. U vreme Igorovog “mandata” naša “Plava četa” osvojila je zlatnu i bronzanu medalju na Evropskim prvenstvima. Potom, bronzu na Svetskom šampionatu, ali i dva srebra i jednu bronzu, u Svetskoj ligi…Kao igrač okitio se nacionalnim medaljama u dresu Partizana. Sa puno uspeha radio je i kao klupski trener pa je sa podgoričkim klubom bio prvak Jugoslavije, SiCG, Crne Gore…Predvodio je slovenački “Volej” sa kojim je dva puta bio šampion Dežele. Kao dečak se bavio košarkom i rukometom, ali veoma, veoma, kratko. Rodio se u Podgorici u kojoj odbojka nije bila posebno popularna. Ipak, komšije i prijatelji iz zgrade u kojoj je živeo počeli su da igraju odbojku. I Igor je krenuo sa njima. Možete misliti, mreža im je bila ograda obližnjeg dečjeg vrtića, ali to ga nije sprečilo da se zarazi odbojkom što traje do današnjih dana. U tom periodu devojke i mladići su pratili sva velika takmičenja, u svim sportovima. Vezivali su se za aktuelna prvenstva, sve sportove i pronalazili svoje junake… Za Kolakovića to su bili košarkaš Dragan Kićanović, rukometaš Hrvoje Horvat, odbojkaš Rade Malević

Veliki Igor Kolaković, izašao nam je u susret,  i dao nam je odgovore na upućena pitanja…

1.Koliko je, u današnje vreme, važno biti human?

Uvijek je važno biti human u ovom lijepom, a ujedno i surovom životu. Koliko god neko mislio da je jak, nedodirljiv, svi smo ranjivi i svima nam je potrebna ljudska ruka pomoći, podrške. Humanost je i obaveza, ali i jedna od najvrednijih ljudskih osobina. Osjećaj da ste nekom pomogli je podsticaj i motivacija za pravedan i svrsishodan život”.

2.Šta najčešće nekog motiviše da bude plemenit?

“Kao što rekoh, osjećaj da ste nekom bar malo olakšali trenutak u životu je nemjerljiv. Osjećaj pripadnosti društvu koje brine o ljudima oko nas kroz plemenite gestove i djelovanje daje istinski smisao postojanja”.

3.Da li nas tempo života primorava da gledamo samo na sebe i svoje interese?

“Ljudska vrsta u svom razvoju kroz vjekove iskazuje puno loših osobina protiv kojih se napredna društva organizovano bore. Egoizam je normalna ljudska osobina koja potpomognuta svakodnevnom surovom borbom za opstanak danas možda dostiže vrhunac svog razvoja. Roditelji ne uspijevaju da se izbore sa tim, a škola, pa i društvo, ne nalazi najbolji način da daju prioritet suzbijanju sebičluka. Ljudska vrsta je ozbiljno ugrožena zbog toga , toliko da se ne brine ni za nastavak svoje vrste svojim odnosom prema prirodi, a naročito ljudima sa kojima živi i radi”.

4.Kojim dobrotvornim akcijama se najradije odazivate, koncertima, predstavama, utakmicama, slanjem humanitarnih SMS poruka…?

“Do sada sam imao priliku da se odazivam mnogim dobrotvornim akcijama različitog formata, individualno, ali možda najviše kroz organizovano djelovanje  klubova ili reprezentacija u kojima sam radio, kod nas i u inostranstvu”.

5.Da li kulturni, sportski, prosvetni, novinarski… poslenici imaju posebnu odgovornost u podizanju svesti, o potrebi, za dobrotvornim radom?

“Svi imamo odgovornost, prije svega, za podizanje svijesti u društvu o značaju humanitarnog rada, radi tuđih, a i svojih potreba, koje se ogleda u nemjerljivom osjećaju  da ste pomogli nekom. Naravno, da ljudima iz javnog života, uspješnim sportistima, umetnicima, privrednicima,  pripada ta liderska uloga dobročinstva kao primjer svima da nekom olakšaju ili uljepšaju barem trenutak života na našoj planeti”.

Bonus pitanje: Na koje profesionalne obaveze ste trenutno fokusirani, koji sportski događaj Vam je ostao u sećanju

i šta Vas najbolje opušta, muzika, knjiga, molitva, druženje sa porodicom, prijateljima, šetnja, ljubimci, cveće, priroda, zdrav život…?

“Trenutno se moje profesionalne aktivnosti svode na planiranje i pripremanje predstojeće reprezentativne sezone. Pratim puno utakmica, svih prvenstava, gdje se takmiče kandidati  za reprezentaciju, pratim njihovu formu, zdravlje i učinak u klubovima u kojima igraju. A što se tiče opuštanja, sve što ste pomenuli upraznjavam, manje ili više, osim kućnih ljubimaca, jer ih nemam. Sjećam se 2002. godine i finalne utakmice za prvaka tadašnje države koja je odigrana u Morači. Meč je pratilo oko 7.000 navijača, sve je gorelo, a Budućnost je dobila Budvansku Rivijeru i postala šampion. Kad je reprezentacija u pitanju sećam se zlatne medalje iz Beča sa EP 2011. godine. U finalu smo savladali Italiju. Godinu dana pre toga na Svetskom šampionatu tukli smo Italijane i uzeli smo bronzu. Još jednu medalju nosim u srcu, bronzu iz Kopenhagena, dobili smo Bugarsku, a finalni mečevi odigrani su na fudbalskom stadionu. Odbojka je tad probila limite”.

Pružena ruka Hilandara mnogodetnim porodicama, ugroženim grupama i pojedincima, deci i mladima, naše je nadahnuće i okvir za dobrotvorno delovanje.

Udruženje Teofil 1198 Čačak,

Tekući račun br. 200-3707050101022-97

Devizni račun br. RS35200370705010198812

Banka Poštanska štedionica

office@teofil1198.org

ZVONČICA – “Zvončica” je udruženje roditelja dece obolele od malignih i drugih retkih bolesti, osnovano 1992. godine pri Službi za hematoonkologiju Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije “dr Vukan Čupić”. Udruženju ” Zvončica” možete pomoći slanjem SMS – a sa brojem 13 na 2407

NORBS – Nacionalna organizacija za retke bolesti Srbije – NORBS


Đurđe Mečanin

Ostavite komentar