Posle mnogobrojnih čudesnih isceljenja, Hristos u Vitaniji vaskrsava Lazara, brata Marte i Marije, koji je četiri dana bio u grobu. Na glas o velikom čudu i o veri u Mesiju koja raste u narodu, jevrejske glavešine odlučuju da ubiju Hrista, „da se ne bi širilo uznemirenje u narodu”.

Vaskrsenje Lazarevo

(Jov. 11, 1-54)

Lazar iz sela Vitanije, blizu Jerusalima, bio je brat Marte i Marije. Njih je Isus mnogo volio i bio je često gost u njihovoj kući.

Jednog dana, kad se Isus sa učenicima nalazio u okolini Jordana, razbolje se Lazar teško. Sestre njegove sjetiše se Isusa i poslaše ljude, da Mu to jave riječima: »Gospode, onaj, koji Ti je mio, bolestan je.«
Kad Isus to ču, reče apostolima, da ta bolest nije na smrt, već da se proslavi Sin Božji. Zato nije hitao, već je ostao još dva dana ondje, gdje su bili.
Trećega dana Isus pozva učenike, da idu u Judeju. Oni su Ga odvraćali, jer su znali, da Judejci hoće da Ga ubiju. No Isus reče: »Lazar umrije; hajdemo k njemu!« Onda apostol Toma reče učenicima: »Hajdemo i mi, da pomremo s njim!«

Kad stigoše do Vitanije, Lazar je već četiri dana ležao u grobu. Marta ču, da Isus dolazi, pa iziđe iz kuće pred Njega i reče: »Gospode, da si bio ovdje, ne bi moj brat umro!« Na to Isus reče, da će njen brat ustati, a ona odgovori: »Znam, Gospode, da će ustati o vaskrsenju, u posljednji dan.« Onda Isus reče: »Ja sam vaskrsenje i život: koji vjeruje mene, ako i umre, živjet će. Vjeruješ li ovo?« Marta odgovori: »Da, Gospode, ja vjerovah, da si Ti Hristos, Sin Božji, koji je trebalo da dođe na svijet.«
Potom Marta otide te zovnu Mariju, sestru svoju, govoreći: »Učitelj je došao, i zove te.« Marija usta brzo i otide k Njemu na isto mjesto pred selom, gdje Ga Marta bješe ostavila. Za njom pođoše i ljudi, koji bjehu došli u kuću, da ih tješe. Marija, kad vidje Isusa, pade pred noge Njegove i reče Mu: »Gospode, da si Ti bio ovdje, ne bi umro moj brat!«

Kad Isus vidje, da ona plače i da plaču i ljudi, koji su došli s njom, posta i sam žalostan, i suze Mu udariše na oči.
Onda zatraži, da Mu pokažu, gdje su umrloga sahranili. Odvedoše Ga na grob Lazarev. To je bila grobnica kao pećina usječena u stijenu, a kamen je bio navaljen na vrata.
Isus zapovjedi, te ukloniše kamen. Marta reče: »Gospode, već zaudara, jer su četiri dana, kako je umro.« Isus odgovori: »Ne rekoh li ti: ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?« Pa podiže oči gore i reče: »Oče, hvala Ti, radi naroda, koji ovdje stoji, da vjeruje, da si me Ti poslao!« Onda viknu glasno: »Lazare, iziđi napolje!« I odmah Lazar oživje i iziđe uvijen platnom po rukama i nogama i ubrusom po licu. Isus naredi, te ga razriješiše i pustiše, da ide. Svi, koji su ovo vidjeli, povjerovaše, da je Isus Sin Božji.

Neki odoše farisejima i kazaše, šta je učinio Isus. Onda poglavari sveštenički i fariseji sazvaše skupštinu (sinedrion), da se dogovore, šta da čine. Govorili su: »Ovaj čovjek čini mnoga čuda. Ako Ga ostavimo tako, svi će vjerovati u Njega.« I dogovoriše se, da Ga uhvate. i ubiju.

Vaskrsenje Lazarevo je jedno od najvećih čuda, koje je učinio Isus. Jairovu kćer je oživio na mrtvačkoj postelji; udovičinog sina je povratio iz mrtvih za vrijeme sprovoda, a Lazara je vaskrsao četiri dana poslije njegove smrti.

Kod nas se na ovaj praznik osvećuju grančice vrbe i dele se narodu. Tu osvećenu vrbu narod nosi kući i ostavlja je pored slavske ikone i kandila. Litija oko hrama u kojoj ima mnogo dece sa grančicama vrbe u rukama, prenosi nas u dan kada su se deca pokazala kao najbolji vernici Hristovi. On je njihov Pastir – i zato deca, kao Hristove ovce, nose o vratu zvonce.

Izvor: Sveta Anastasija Srpska