Pet na pet – Radomir Antić: Trenirao sam košarku, boks, igrao šah, ali sam se zadržao u fudbalu (IZ NAŠE ARHIVE)
Mali detalji iz života velikog trenera, popularnog Mistera!

IZ NAŠE ARHIVE:
M. S. ima čast da u svojoj rubrici „Pet na pet“ ugosti popularnog Antaru. Bivši jugoslovenski fudbaler i srpski trener, Radomir Antić, nam je rado izašao u susret i dao odgovore na naša pitanja. Ako se osvrenemo na njegovu igračku karijeru, odmah ćemo primetiti da je najveći deo vremena proveo u Partizanu, a ako pričamo o njegovoj trenerskoj karijeri, onda je neizostavno pomenuti da je trenirao Real, Atletiko, Barselonu i naravno reprezentaciju Srbije.
Igračku karijeru je započeo u Slobodi iz Užica i vrlo brzo prešao u tim Partizana u kom je proveo osam godina. Potom je zaigrao za Fenerbahče, a nakon toga prelazi u špansku Real Saragosu , a zatim u Luton Taun u kome provodi pet godina i svojim golom čuva tim od ispadanja iz lige. Bilo je to 1983. godine, četiri minuta pre završetka utakmice, u prvenstvu protiv Mančester Sitija.
Trenesku karijeru je započeo 1985. godine, gde drugo nego u Partizanu. Potom su se ređali timovi koje je predvodio, počev od Real Saragose, Real Madrida i Real Ovijeda, pa do Real Madrida, Barselone, Selte Vigo, reprezentacije Srbije i Šandong Lunenga. Njegovi najveći uspesi kao igrača su bili u Partizanu i to osvajanje titule prvaka Jugoslavije 1976. i 1978. godine. Najveći trenerski uspesi su takođe u vezi sa Partizanom jer je pod njegovim vođstvom ovaj klub dva puta uzastopno osvajao prvenstvo Jugoslavije. Veliki uspeh je postigao kao trener u Atletiku iz Marida, jer je doveo tim do osvjanja „duple krune“ (nacionalno prvenstvo i kup). Kao selektor Srbije, uspeo je da odvede reprezentaciju na svetski šampionat 2010. godne.
Da pogledamo kako je popularni Antara odgovorio na naša pitanja:
1.Da li ste pored fudbala trenirali još neki sport i koji?
“Jesam. Trenirao sam sve i svašta. Evo, trenirao sam košarku i bio nadomak kadetske reprezentaije. Trenirao sam i boks. I tu sam imao čak jedan javni meč. U osnovnoj školi sam igrao šah i bio prvak škole. Oduvek sam voleo sport, ali sam se ipak opredelio za fudbal. Razlog za to je što je fudbal bio izuzetno popularan u mojim tinejdžerskim godinama, a i stadion mi je bio nadomak kuće”.
2.Ko Vam je bio sportski uzor u tinejdžerskim danima?
“Uvek sam imao puno idola i uzora. Ne bih želeo da izdvojim ni jednog, jer sam ih imao baš dosta”.
- Koji klub nosite u navijačkom srcu?
“Navijam za sve klubove u kojima sam bio igrač i trener. Trudio sam se da budem maksimalno korektan i nigde nisam đonom zatvarao vrata za sobom. Takođe, uvek navijam i za našu reprezentaciju ne samo što sam je trenirao, nego i zbog toga što je nosim u srcu”.
- Sportski događaj koji pamtite i koji Vam je ostao u sećanju i šta bi bio Vaš životni i sportski moto?
“Teško je da izdvojim bilo koji sportski događaj jer je bilo mnogo dobrih rezultata, pogotovo u klubovima koje sam trenirao”.
- Da li imate životni moto?
“Životni moto mi je da uvek treba stajati iza svojih odluka i da je najbitnije šta čovek ponese iz kuće”.
Nela i Đurđe Mečanin (Djurdje.mecanin@mozzartbet.com)



