Miloš Terzić sa puno uspeha trenira OK Takovo iz Gornjeg Milanovca

Dragi ljubitelji odbojke,
Želimo da vam predstavimo inspirativnu priču Miloša Terzića, čoveka koji je posvetio svoj život odbojci i postao uzor mnogima. Njegov odbojkaški put započeo je davnih dana, kada je njegov otac, sa istom strašću i posvećenošću, igrao i trenirao u sarajevskoj Bosni. Nasleđe i ljubavi prema sportu prenelo se i na Miloša, kao i na njegovu sestru. Oni su odrasli uz odbojku, trenirali su u kući, u dvorištu, jednostavno gde god su mogli.
Miloš je svoje prve korake u trenerskom svetu napravio sa devojčicama iz Lazarevca. Nedostatak muškog kolektiva nije ga sprečio da nastavi svoje odbojkaške ambicije, pa je odbojka postala razlog njihovog seljenja u Beograd. Kao neko ko se dokazao, postao je kapiten Zvezde, osvojivši titulu i kup. Njegova karijera van granica zemlje trajala je jedanaest sezona, pre nego što se, uz podršku prijatelja, vratio u Srbiju i došao u Gornji Milanovac.
U OK Takovu je prešao put od sportskog direktora do trenera, suočavajući se sa izazovima vođenja kluba. Klub se petu sezonu bori u Superligi, a zahvaljujući zajedničkom trudu i zalaganju, trenutno beleže najbolji rezultat. Iako grad pomaže, to nije dovoljno za najjača takmičenja, pa se snalaze na sve načine da bi obezbedili potrebna sredstva.
Novi dom pronašao je u Čačku, gde njegova ćerka nastavlja sportsku tradiciju, dok on svakodnevno putuje na treninge, fokusirajući se na postizanje što boljih rezultata za OK Takovo. Ispred njih je šest kola, a sigurni smo da će Miloš i ekipa dati sve od sebe kako bi klub završio sezonu na najboljem mogućem mestu.
Sa željom za sportskim uspesima i nesebičnom podrškom zajednice, želimo im sreću u nastavku sezone.

O treneru OK TAKOVO, Milošu Terziću
“Moj otac je igrao odbojku u sarajevskoj Bosni, potom, i trener. Prvo je radio sa dečacima, kasnije i sa odbojkašicama. Oko 15 timova je uveo u Superligu, postao i šampion. Uz oca sam zavoleo odbojku, dodatno me trenirao. Pored mene i sestra se bavi odbojkom. Trenirali smo u kući, u dvorištu, ma svuda. Bila je na širem spisku reprezentacije, igrala je preko”.
Vaš igrački put?
“Sa devojčicama Lazarevca sam počeo da treniram jer nije bilo muškog kolektiva. Potom, zbog odbojke smo prešli u Beograd. U Zvezdi sam ostao do 23 godine, bio sam kapiten, osvojili smo titulu, kup…Jedanaest sezona sam igrao u inostranstvu pa sam na nagovor saigrača Borovnjaka došao u Gornji Milanovac”.
Prvo ste bili sportski direktor, pa trener?
“OK Takovo ima uspona i padova, kao i svuda. Nije lako voditi klub, ali ima ljudi koji se nesebično daju. Evo peta sezona smo u Superligi, trenutno, imamo najbolji skor do sada. Na deset pobeda smo, a šest kola je do kraja. Borimo se za neko evropsko takmičenje”.
Grad Vam pomaže?
“Da, ali to nije dovoljno za najjače takmičenje. Sami se snalazimo za oko 70% budžeta. Imamo najmanji budžet za igrače, trudimo se da ne uđemo u minus”.
Preselili ste se u Čačak?
“Tri godine sam živeo u Milanovcu. Čačak mi se dopada, ćerka ide u školu, trenira kod Libeca, ja putujem na treninge. Imamo šest kola, možemo da završimo na osmom, ali i na trećem mestu. Idemo u Veliko Gradište, neće biti lako”.
Đ.M./ Kablarnet.rs



