Dugogodišnji fizoterapeut Borca Mitar Popović seća se anegdota iz kluba koji obeležava vek postojanja! (Drugi deo)

Dugogodišnji fizoterapeut Borca, Mitar Popović, sa ponosom evocira uspomene i deli anegdote koje obeležavaju vek postojanja kluba sa vidnim emocijama i nostalgijom.
Dragoceni trenuci sa kolegama ostali su mu duboko urezani u sećanju. Ističe karijere bivših fizoterapeuta koji su zadužili klub: Ognjen Ninković, sada u blistavom Dubaiju, Dole Melajac, sa impozantnim iskustvom rada sa Ivanom Španović, Đorđe Milošević, angažovan u Košarkaškom klubu, dok njegova ćerka Mina nastavlja tradiciju. “Jedino mi se ona još javlja,” kaže kroz smeh, “ali, novčanici su ostali zadržani kod drugih.”
Tu je i priča sa mirisom nostalgije iz meča protiv Vojvodine. Ističući na teren u Novom Sadu, u iščekivanju suštinskog okršaja, usput sreću Ivanu Španović, zvezdu u usponu, koja prelazi teren kako bi ih pozdravila. Brigel je ostao bez teksta; čestim poznatim osmijehom, Ivana insistira na zabeležavanju fotografije sa nekadašnjim saradnicima. “To je njen duh,” primećuje Mitar, dok Brigel fascinirano klima glavom.
Još se rado priseti i trenutaka provedenih u Šumaricama, kada je, u polušali, nagovestio uspeh Ivane Španović. Predstavio ju je Bobanu Dmitroviću kao budućeg svetskog rekordera što je izazvalo sumnje i podozrenje. No, godine su pokazale tačnost njegovih reči, ponevši Ivanu na svetski tron, uprkos neverici okupljenih u tom kafiću tog davnog dana.
Priča Mitra Popovića sadrži i dirljivu epizodu vezanu za Marka Zoćevića. Igrajući u Borcu od pionirskih dana, Marko je dobio ponudu da pređe u Vojvodinu. Mitar mu savetuje da sklopi novi dogovor sa Borcem pod povoljnijim uslovima. Iako tada odlazi, vraća se u svoj Borac, prateći trag koji mu je ostavio njegov verni fizoterapeut.
Jedan od nezaboravnih predloga Mitra bio je da sa doktorom Lukovićem osnuje klub. “Tvoje menadžerske veštine i moja fudbalska ekspertiza stvoriće magiju, uprkos tome što nemamo novca,” smejao se, siguran u svoju viziju.
Uz sve šale, Mitar je ponosan na svoj instinkt u odabiru fizoterapeuta, često kroz šalu govoreći da je bolji selektor od Slobe.
I onda, uz osmehe i setno klimanje glavom, nastavljen je razgovor o budućim koracima i novim anegdotama. Popovićeva priča je svedočanstvo o životu, strasti i onim malim trenucima koji grade večnost.
Nastavljamo:
Pre treninga dolazi jedan igrač i javlja se treneru Acu Jakovljeviću rečima:
“Šefe, imam temperaturu 39, ali sam došao da se malo preznojim”.
Aco mu odgovara:
“Sine, to da je dobro, svi bi trčali oko internog, idi kući lezi i odmaraj”.
“Pored aut linije stojimo Raki, Aco i ja. Gudura menja jednog igrača i fudbaler prolazi (V.) i kaže: “Ma p….. m. s..” Odlazi u svlačionicu, ja odlazim i pitam “Ko da ti p…?”. On kaže, “ma ne ti”. Ja odgovaram, onda kažeš lepo: “Ti p…., ti n. p….”. To mi je interna i pomalo interesantna priča, a sve u žaru borbe, ljutnje, emocija, a sa ciljem da Borac pobedi”.
Idemo dalje…



