Sport

PET NA PET – SAŠA OBRADOVIĆ: “Jak rad se uvek isplati”

1.08Kpregleda

Sjajni košarkaš, reprezentativac, sadašnji trener u srcu uvek nosi Zvezdu, ali voli i berlinsku Albu!

Danas u rubrici “Pet na pet”, a sutra u MOZZART – ovom Humanitarnom tiketu u podne ugostićemo proslavljenog srpskog košarkaša, reprezentativca, sad trenera Sašu Obradovića.

Nakon fudbala i atletike u potpunosti se posvetio košarci. Nastupao je za Radnički, Crvenu zvezdu, Limož, Albu, Virtus, Budućnost, Keln…

Veoma dubok trag je ostavio u Zvezdi pod palicom više trenera Vlade Đurovića, Moke Slavnića, Dula Vujoševića, Lala Lučića u ekipi u kojoj su igrali Neša Ilić, Aleksandar Trifunović – Trifa, Dejan Tomašević…”Crveno – beli” su nakon dve decenije stigli do titule, a Obradović je izabran za najboljeg igrača sezone. Neku sezonu kasnije Saša se ponovo obreo u Zvezdi i ponovo uzeo titulu, nakon finalne serije sa većitim rivalom. Bio je najbolji strelac na tih pet finalnih mečeva.

U berlinskoj Albi Obradović je takođe ostavio itekako dubok trag. Uz trenera Karija Pešića nemački klub je stigao do trofeja u Kupu Radivoja Koraća, a potom do šampionske titule i pehara u nacionalnom kupu. U Nemačkoj je i sa ekipom Kelna uzeo dva kup takmičenja, a sa Podgoričanima prvenstvo i kup.

Sa našom reprezentacijom MOZZART – ov  gost se okitio sa sijaset medalja. Tri kontinentalna zlata, svetskim najsjanijim odličjem, bronzom, srebrom sa OI.

Kao trener Kelna, na svom prvom trenerskom zadatku, uspeo je da postane šampion države, a potom da uzme kup. Usledili su angažmani u Kijevu, Turovu, Donjecku i nova šampionska titula, sad u Ukrajini. Velike uspehe imao je i kao trener Albe uzevši tri kupa. U Krasnodaru kao trener Lokomotive stigao je do još jednog pehara u kup takmičenju, ali je došlo do prekida saradnje sa Kubanjom.

Iz Berlina nam je Saša Obradović dao interesantne odgovore za rubriku “Pet na pet”.  

1. Da li ste svojevremeno pored košarke trenirali još neki sport i koji?

“Naravno, bavio sam se atletikom i fudbalom. Fudbalski učitelj mi je bio Vladimir Petrović Pižon. Kao atletičar naročito sam se isticao u skokovima u vis i dalj. To mi je kasnije bila sjajna baza za košarku. ‘Krivci’ za moje košarkaško opredeljenje i veliku posvećenost su moj profesor fizičkog vaspitanja Pera Hrkić koji je bio kolega mojoj mami. Oni su presudno uticali da se posvetim najlepšem sportu”.  

2. Ko Vam je bio sportski uzor, idol, u tinejdžerskim danima?

“Košarkaških uzora je bilo sijaset jer smo uvek imali sjajne igrače i odličnu ligu. Naravno, to su bili Moka, Kića, Praja…Pogled nam je dosezao i preko ‘bare’, pa sam obožavao Džordana, Irvinga i mnoge druge NBA veličine”.

3. Klub koji nosite u navijačkom srcu?

“Na prvom mestu je Crvena zvezda. Volim i berlinsku Albu za koju sam igrao, bio trener…To mi je drugi dom”.

4. Sportski događaj koji je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?

“Sigurno finalne utakmice sa dva velika reprezentativna takmičenja. Atina je bila domaćin oba šampionata, kontinentalnog 1995. godine i svetskog prvenstva 1998. Oba puta smo bili najbolji i okitili se zlatnim medaljama. Iza sebe smo ostavili Litvaniju, Hrvatsku, Rusiju, SAD…Te medalje su ostavile značajan pečat u mojoj igračkoj karijeri. Nadam se da će se nešto slično desiti i u trenerskoj”.

5. Životni i sportski moto?

“Jak rad se uvek isplati”.

Izvor: MOZZART Sport

Pišu: Nela i Đurđe MEČANIN

Djurdje.mecanin@mozzartbet.com

Ostavite komentar