PET NA PET – Bojan Krivokapić: Deset godina sam bio košarkaš (Iz naše arhive)
Kad su pre sedam meseci dobili kćerku Nevenu, životi glumca Bojana Krivokapića (31) i njegove supruge Taise potpuno su se izmenili!

“Gusar” iz sjajnog filmskog serijala “Montevideo” prvo je podržao društveno odgovorno poslovanje kompanije MOZZ., a danas će biti gost našeg portala u rubrici “Pet na pet”.
Umetnik Bojan Krivokapić nije samo glumio sportistu, poznatog fudbalera Momčila Đokića – Gusara, već se tokom mladosti ozbiljno posvetio našem trofejnom sportu, košarci.
Pre nego što vas Stefan Filipović, advokat iz popularne serije “Istine i laži”, upozna sa svojim sportskim afinitetima evo još malo podataka o njegovom glumačkom radu…
Beograđanin je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesorke Biljane Mašić. Manje je poznato da je sin čuvenog glumca Miodraga Krivokapića. Član je Narodnog pozorišta iz srpske prestonice.

Najveću popularnost zadobio je ulogom u filmskom i televizijskom projektu Dragana Bjelogrlića, “Montevideo, Bog te video”. Ređale su se uloge u serijama “Senke nad Balkanom”, “Vojna akademija”, “Urgentni centar”…Mnogi jedva čekaju drugu sezonu “Istina i laži” gde Bojan takođe briljira.
Evo i odgovora našeg gosta…
1.Da li ste svojevremeno trenirali neki sport i koji?
“Naravno. Deset godina sam bio košarkaš. U Beovuku sam trenirao šest godina, nakon toga u tadašnjem Drvomarketu iz Zemuna, Beopetrolu i Astri sa Dorćola. Sjajno je bilo igrati basket u školi, ispred zgrade…Divan period mog života”.
2.Ko vam je bio sportski i životni uzor, idol, u tinejdžerskim danima?
“Kad je košarka u pitanju obožavao sam dvojicu legendarnih igrača. Čak ih ne razdvajam. To su Majkl Džordan i Skoti Pipen. Moji životni uzori dolaze iz porodice, majka Svjetlana, otac Miodrag i stariji brat Damjan”.
3.Koji sportski klub nosite u navijačkom srcu?
“Nikad se nisam opredelio za jednog od večitih rivala. Neutralan sam. Naravno, pratim igre naše reprezentacije, posebno košarkaške. Gledam i vaterpoliste, navikli su nas na polufinala, finala i medalje”.
4.Sportski događaj koji je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?
“Dve utakmice sa Mundobasketa 1998. godine. Prvo smo u polufinalu ‘tukli’ Grčku, a potom u finalu i Rusiju sa 64:62. Iz Atine smo se vratili sa zlatnom medaljom, a sećam se da je Željko Rebrača na jednoj od tih utakmica imao čak sedam rampi”.
- Kako biste formulisali životni moto?
“Kad je teško, uvek grabim napred. Ne osvrćem se”.
Bonus pitanje za našu Šta u MOZZ. odigrati na utakmicu koja dolazi iz.
Nela i Đurđe MEČANIN



