Ribe na suvom – u Zapadnoj Moravi ugrožene autohtone vrste

U Zapadnoj Moravi, najdužoj srpskoj reci, živi tridesetak ribljih vrsta iz devet porodica, ali je poslednjih decenija uočeno značajno osiromašenje ribljeg fonda ovog područja i nestanak nekoliko ribljih vrsta.
„ Kada me otac pre pola veka prvi put doveo na reku, u svakom viru moglo je da se vidi po desetak riba. Svega je bilo u izobilju. Ali ono što sam zavoleo kao dečak, promenilo se poslednjih desetak godina. Kraj Morave i nije tako bistro, a ribe je sve manje. Godinama nisam video linjaka, prelepu ribu koje je ranije bilo u velikim količinama. Moja unuka je uskraćena za to zadovoljstvo, može da je vidi samo na slikama“, ističe Sreten, koji je često pored omiljene reke.
Foto Kablarnet
Pored smanjenja brojnosti šarana, veoma su proređene i krupnije grabljivice poput soma i štuke. Ugrožen je i veći broj autohtonih vrsta, naročito klen i potočna mrena, u narodu poznata kao krkuša. Neke vrste poput linjaka i velikog vretenara su iščezle iz vodotoka.
„Uzroci osiromašenja ribljeg fonda su brojni. Neki od njih su hemijska zagađenja, kod kojih je najčešće povećan sadržaj amonijaka, ali i mikrobiološka zagađenja uglavnom fekalnog porekla. Stihijske i često potpuno nekontrolisane intervencije u rečnom koritu,prvenstveno ispoljene u eksploataciji šljunka i peska, uništavaju mesta mresta i ishrane riba. Uočen je negativan uticaj prisustva i omasovljenja alohtonih (stranih) vrsta, poput američkog somića – cverglana i sunčice u čijoj su ishrani, pored drugih komponenti, zastupljeni ikra i mlađ autohtonih vrsta“, ističe za Kablarnet, dr Goran Marković, ihtiolog, profesor biologije na Agronomskom fakultetu u Čačku.
Od 110 vrsta riba koje žive u vodama na području Srbije, po podacima Evropske agencije za zaštitu životne sredine, broj alohtonih vrsta riba, stranih u ovom geografskom području, kreće se od 22 do 26. Uglavnom do njihovog širenja dolazi antropogenim uticajem i one se kasnije u novoj sredini nekontrolisano ili privremeno rašire. Vrste koje nisu „domaće“, nego su došle kao rezultat neplanskog poribljavanja ili spontano širećisvoje oblasti, podnose zagađenja, promenljive uslove i potiskuju naše starosedelačke, autohtone vrste.
Foto : Linjak i veliki vretenar
Linjak je posebna vrsta ribe,iz porodice šarana, koja naseljava slabo tekuće ili stajaće vode muljevitog dna sa obilnom vegetacijom. Može da preživi u vodama u kojima skoro nema kiseonika ili neko vreme da živi izvan nje, da podnese visoke letnje i niske zimske temperature. Veliki vretenar slatkovodna riba iz familije grgeča, obično je skriven na kamenitom i šljunkovitom dnu i to u većim dubinama.
Ihtiolozi ističu da nestanak nekih ribljih vrsta, remeti sklad u prirodi.
„Na neke uzroke je teško uticati. Globalno otopljavanje dovodi do porasta temperature vode ismanjenje sadržaja rastvorenog kiseonika. Posledice ove pojave su otežanodisanje i druge životne aktivnosti riba ali i povećana toksičnost pojedinihsupstanci. Velike poplave, kojih je bilo poslednjih godina, odnose čitave delove rečnih obala i menjaju konfiguraciju rečnog korita čime se remete sve životne aktivnosti vodenih organizama“, ističe dr Goran Marković.
Povećanje ekološke svesti , poštovanje zakonske regulative i kažnjavanje zagađivača samo su neki od uslova koji su neophodni za opstanak ugroženih ribljih vrsta.
Foto Kablarnet
„ Izgradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda doprinosi poboljšanju kvaliteta voda i olakšava opstanak postojećih vrsta. Neophodna je stroga ribočuvarska kontrola staništa, evidencija ulova i registrovanje zagađivača, poribljavanje odgovarajućom mlađu i zaštita poribljenih revira. U akumulaciji Međuvršjetreba regulisati ispuštanje otpadnih voda ičvrstog otpada iz vikend i ugostiteljskih objekata koji, uz kanalizacione vodedospele iz uzvodno lociranih naselja i voda nastalih poljoprivrednim aktivnostima (sadrže fosfate i nitrate), doprinose pojavi eutrofikacije. Ovaj proces predstavlja povećanje organske produkcije ispoljene u prekomernom razvoju vodene vegetacije, algi i cvetnica. Truljenjem vodenog bilja nastaju štetna jedinjenja, koja uz intenzivno zasipanje rečnim nanosom, dovode do ubrzanog starenja ekosistema akumulacije“, ističe Marković.
Ako se hitno ne preduzmu mere za očuvanje ribljeg fonda i rečnog ekosistema, može se nastaviti nestajanje ugroženih riba, čime će nepovratno biti poremećen sklad u prirodi.
Iz serijala “EKO PUTOKAZ”, u okviru konkursa za sufinansiranje projekata za ostvarivanje interesa u oblasti javnog informisanja Grada Čačka.