Matis letnja akcija 2025
DruštvoHumanitarni rad

Nezaboravno putovanje kroz istoriju i sport

Deda, austro - ugarski oficir, u prvom svetskom ratu nije želeo da se bori protiv Srbije. Govorio je da je on oficir, a ne neko ko ubija decu i žene!

432pregleda

Ispred Teofila 1198, dobrotvorno – obrazovnog udruženja manastira Hilandar, razgovor sa gospodinom Volfgangom vodila je Nela Mečanin i evo šta joj je Volfgang kazao:

“Rodio sam se u Beču. Moja majka je bila medicinska sestra u Beogradu, ali se 1945. godine preselila u Beč. Dve godine kasnije dobila je mene. Otac je bio sin austro – ugarskog oficira koji u prvom svetskom ratu nije želeo da se bori protiv Srbije. Imao je stav da je oficir, a ne neko ko čini nedela, ubija decu i žene. Bio je jedan od prvih ratnih zarobljenika, a posle raspada monarhije preselio se u Beograd”, priča Nelin sagovornik.

Sa čuvarom logora, gde je bio zatvorenik, deda je osnovao firmu.

“Sa suprugom i ocem do 1941. godine bio je u Beogradu, pa u Beču i Berlinu. Majka se 1945. godine preselila u Beč. Tamo sam se rodio, sa 13 godina zaigrao sam košarku jer sam imao prilično talenta. Sa 15 godina sam zaigrao za reprezentaciju koja je naravno bila slabija od jugoslovenske reprezentacije. Redovno sam išao u Dalmaciju na odmor, igrao košarku, a u Austriji su mi kazali, “vidi se da si pola Srbin jer si sjajan košarkaš”.”

Do svoje 75 godine ste igrali košarku!

“Sada je samo gledam. Oba sina se bave sportom. Povezan sam sa Srbijom, supruga je iz Niša, rano smo se venčali, imao sam 20 godina. Stariji sin je 23 godine mlađi od mene, a mlađi ima 46 godina. Govore srpski, nemački i engleski jezik. Svi su magistri, doktori…Vole Srbiju, preko 30 godina pokušavam da integrišem Srbe i Austrijance. Pričam o tradiciji, prvim srpskim novinama koje su štampane u Beču, dalje Vuk Karadžić je u Beču pisao svoj rečnik, gramatiku…Slika “Kosovka devojka” Uroša Predića nastala je u Beču. Mnogo toga nas povezuje”, konstatovao je naš sagovornik.

Nela M.

– Volfgang je rođen u Beču, nakon što se njegova majka preselila tamo iz Beograda 1945. godine.

– Njegov otac, sin austro-ugarskog oficira, prešao je u Beograd nakon što nije želeo da se bori protiv Srbije u Prvom svetskom ratu.

– Volfgang je pokazao talenat za košarku i zaigrao za austrijsku reprezentaciju, iako slabiju od jugoslovenske.

– Povezan je sa Srbijom i njegova supruga je iz Niša.

– Njihovi sinovi su uspešni i govore nekoliko jezika.

– Volvang se već više od 30 godina trudi da integriše srpsku i austrijsku zajednicu.

– Ističe kulturne veze Srbije sa Bečom, poput štampanja prvih srpskih novina i rada Vuka Karadžića u Beču.

Nela Mečanin imala je priliku da razgovara sa gospodinom Volfgangom, čije je životno putovanje inspirativno i duboko povezano sa Srbijom. Gospodin Volfgang nas je poveo na putovanje kroz vreme, počevši od svog rođenja u Beču, gde ga je sudbina spojila sa bogatom istorijom i kulturom Balkana.

Njegova majka, nekadašnja medicinska sestra iz Beograda, preselila se u Beč 1945. godine, igrajući ključnu ulogu u njegovom životu dok je odrastao između dve kulture. Njegov otac, sin austrougarskog oficira, odabrao je Beograd kao utočište nakon što je prvi svetski rat odneo svoju nesagledivu cenu. Aktivan u Beogradu i Berlinu do 1941. godine, otac gospodina Volfganga nosio je sa sobom duh integracije i saradnje.

Uz talenat za košarku koji se javio već u adolescentnim godinama, Volfgang je predstavljao Austriju. Odrastajući, redovno je posećivao Dalmaciju, gde je njegov ljubav prema Balkanu samo jačala.

Srpsko poreklo i sportski duh preneli su se i na njegove sinove, koji su odrasli u multikulturalnom okruženju, tečno govore srpski, nemački i engleski jezik. Obrazovani i posvećeni, oni su pravi most između dve nacije.

Gospodin Volfgang kroz svoju priču osvetljava značaj integracije i razumevanja među narodima, podsećajući nas na važne kulturne veze između Srbije i Austrije. Priča o prvim srpskim novinama štampanim u Beču, Vuku Karadžiću i umetnosti Uroša Predića ukazuje na bogatu zajedničku prošlost koju treba negovati i dalje razvijati.

Ova inspirativna priča je podsetnik da su humanost, kultura i sport univerzalni jezici koji povezuju ljude širom sveta.

 

Ostavite komentar