Vladimir Koprivica: “Mi idemo srednjim putem, niti neki naš tim može biti prvak Evrope, niti će igrati domaći igrači koji će biti okosnica reprezentacije. To ćemo vrlo brzo osetiti!”
Liga bi trebalo da bude naša, naša deca da igraju, pa dokle stignemo!

Jedan od učesnika promocije knjige “Vaspitni rad sa mladim košarkašima”, Radivoja Živkovića Žila, bio je i profesor Vladimir Koprivica. Iskoristili smo priliku i kratko razgovarali sa doktorom nauka u oblasti fizičke kulture, profesorom Koprivicom.
Kako Vi doživljavate Čačak, kao grad košarke, fudbala ili šaha?
“Kao grad dobrih ljudi. U Čačku imam mnogo prijatelja, pre promocije sam imao mnogo susreta sa košarkašima, kolegama, svojim studenatima, drugarima…Srećan sam što sam u Čačku”, priča za Kablarnet profesor Koprivica.

I nedavno ste bili u Čačku?
“Dobio sam poziv za otvaranje renoviranog igrališta FK Remont od Vladimira Grujovića. Bilo mi je divno i bio sam iznenađen kako igralište sada izgleda. To igralište je namenjeno deci, a tamo gde su deca tamo je i moje srce. I valjda bi svačije srce tamo trebalo da se nađe”.
Radivoje Živković je napisao divnu knjigu “Vaspitni rad sa mladim košarkašima”?
“Žile je dao jedan model kako bi trebalo da bude. Ovakvih trenera, košarkaša, svih sportista i ljudi koji rade u sportu nema, zato što je ovo idealno. Žil je ponudio model, ovo je knjiga topline, dobrote, knjiga koja je ponudila krajnji cilj kakvi bi mogli da budemo. Mi ne možemo postići taj ideal, ali možemo da putujemo ka njemu”.
Čačanski košarkaš koga Vi baš volite?
“Kićanović je bio moj favorit, ali i moje majke koja se nije razumela u sport. Nije joj značio tim, ali ako kažem da igra Kićanović ona sedne i gleda meč. I ja sam Kiću obožavao, naravno, i sve ostale. Čačak je zadužio našu košarku, tačnije, svetsku košarku”.
Da li ste u srodstvu sa porodicom Slobodana Conje Koprivice?
“Jesam, sve Koprivice su rođaci. Nas ima oko 11.000, ima nas po celom svetu, potičemo iz Crne Gore, imamo svoj rodoslov, adresar, slavu…Jedinstevena porodica po tome što smo svi rod”.

Kakav trener je bio Conja?
“Trener koji je imao ideje. Čuo sam od košarkaša, trenera da su ga mnogi kopirali jer je bio pun originalnih ideja. Na terenu je “servsirao” Mišovića i ostale pa je iz te uloge pleja gradio i svoju trenersku karijeru. Jedinice iz drugačijeg ugla vide igru, tačnije, grade je”.
Šta stižete da gledate, NBA, Evroligu, ABA ligu?
“Gledam, ali nisam srećan sa onim što se dešava. To je duga priča. Liga bi trebalo da bude naša, naša deca da igraju, pa dokle stignemo. Takođe, glavna bi trebalo da bude naša škola košarke, ali sve se izmenilo i imaće ovo svoju publiku. Mi stariji, koji smo dinosaurusi u košarci, sportu, nismo srećni zbog ovoga što se dešava”.
Očigledno da ciljevi diktiraju ponašanje?
“Ako je cilj rezultat onda morate kupiti igrače koji dođu i postanu prvaci Evrope. To je jednokratno i može imati svoj uticaj. Sa druge stane, ukoliko igraju naši igrači, razvijamo naše košarkaše i imamo dobru reprezentaciju. Mi idemo srednjim putem, niti neki naš tim može biti prvak Evrope, niti će igrati domaći igrači koji će biti okosnica reprezentacije. To ćemo vrlo brzo osetiti”!
Radivoje Živković Žil: VASPITNI RAD SA MLADIM KOŠARKAŠIMA (09.09. 2026.)
Da li nas najbolje reprezentuju vaterpolisti, odbojkaši ili košarkaši?
“Svi jer mi smo zemlja igara. Mi smo loptaška nacija i davnih godina bile su neke analize gde su tadašnji SSSR, Italija i mi bili među najuspešnijima. Tu je sad i Španija, ali mi imamo od tenisa, fudbala možda najmanje, dobre rezultate sa loptom. Dakle, loptaška nacija, skloni smo vicu što je duh našeg naroda…Naše kolo se igra u krugu ili po onim lesama. Tako i igra ima heroje koji su na kecu ili pozadi, postoje i solo tačke, ali svi se drže za ruke i igraju. Iz toga je proistekla naša sposobnost da dobro igramo kolektivne sportove”.
Vaše profesionalne aktivnosti?
“Imam 74 godine, ali još radim na privatnom fakultetu za sport i veoma sam aktivan. Još uvek prikupljam uspomene”, zaključio je Profesor doktor Vladimir Koprivica.
Đurđe Mečanin/Kablarnet.rs
Fotografije sa promocije knjige koja je održana u biblioteci “Vladislav Petković Dis”:










