PET NA PET – Vahid Halilhodžić: Zahvaljujući fudbalu mnogo sam putovao, video divne stvari i stekao potrebno životno iskustvo
Upravo završenu sezonu francuski NANT završio je na dvanaestoj poziciji. Naš današnji gost u rubrici “Pet na pet”, ali i učesnik Humanitarnog tiketa u podne bio je svojevremeno veoma uspešan igrač Kanarinaca. Za pet sezona odigrao je 163 utakmice i dao 92 gola. U veoma bogatoj trenerskoj karijeri minule sezone predvodio je NANT, a sedeće na klupi francuskog tima i sledeće takmičarske godine. Naravno, reč je o Vahidu Halilhodžiću.
Tokom sjajne igračke karijere nosio je dres Veleža, NANT – a i PSŽ – a. Sa klubom iz Mostara uzeo je tadašnji trofej u nacionalnom kupu, sa NANT – om šampionsku titulu. Bio je jugoslovenski reprezentativac.
Uspešan fudbaler, ali i veoma uspešan trener. Zanat je počeo da peče u Veležu pa su se nizali klubovi u Francuskoj, Maroku, Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Hrvatskoj…Vodio je Lil, PSŽ, Ren, zagrebački Dinamo, ali je bio i selektor reprezentacija Obale Slonovače, Alžira i Japana.
Evo kako je popularni Vaha odgovorio na MOZZART – ova pitanja.
1.Da li ste svojevremeno trenirali još neki sport osim fudbala i koji?
“Ne. Trenirao sam samo fudbal i evo od osamnaeste godine, kad sam parafirao prvi profesionalni ugovor, do danas sam u fudbalu. Inače, roditelji su želeli da završim Elektrotehnički fakultet, doduše, i ja sam mislio da mogu paralelno biti dobar na oba fronta. Sudbina je htela da se maksimalno posvetim fudbalu i sad mogu konstatovati da nisam pogrešio”.
2.Ko Vam je bio sportski uzor, idol, u tinejdžerskim danima?
“Uvek sam se divio raznim napadačima koji su igrali na poziciji centarfora. U to vreme na našim prostorima bilo je sijaset sjajnih igrača. Na prvu loptu pomenuću Josipa Skoblara, Mustafu Hasanagića, Duška Bajevića…Takođe, moram da pomenem Johana Krojfa koji je bio ispred svog vremena. Igrao je u oba pravca, ofanzivno, ali i u defanzivi. Nije čekao da mu saigrači serviraju loptu”.
3.Klub koji nosite u navijačkom srcu ?
“Igračku karijeru gradio sam u Veležu, Nantu i PSŽ – u. Realno, Velež mi je na prvom mestu. Kao trener promenio sam mnogo klubova, nacionalnih timova. Radio sam na više kontinenata u Aziji, Africi, Evropi…putovao sam, video mnogo lepih stvari i stekao potrebno životno iskustvo. Generalno svi klubovi u kojima sam bio su u neku ruku moji klubovi, ali jedan je Velež”.
4.Sportski događaj koji je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?
“Iz igračkih dana sećam se 1981. godine kad smo u finalu tadašnjeg kupa Jugoslavije savladali Želju sa 3:2. Bio sam strelac dva gola, uzeli smo pehar. Potom, kao trener Lila uveo sam klub u Ligu šamiona. Nikad neću zaboraviti Mundijal u Brazilu. Bio sam selektor Alžira, igrali smo odlično protiv Nemačke koja nas je eliminisala, a kasnije postala svetski prvak. Navijači na stadionu bili su oduševljeni našom partijom. I u porazu čovek može biti zadovoljan prikazanom igrom”.
5.Životni i sportski moto?
“Rad se uvek isplati, ali potrebno je vreme i strpljenje. Ispred sebe postavi se cilj, što viši, i potom je rad jedina opcija”
IZVOR: Mozzart Sport
Nela i Đurđe MEČANIN
Djurdje.mecanin@mozzartbet.com